Ovih dana novinske stupce pune razne priče o financijskim malverzacijama Dragana Kovačevića kojemu su na par lokacija našli milijune kuna sakrivene što u vozilima što u stanovima.
Kako tu ima nešto istine a nešto laži, Dragan Kovačević nam je dao svoj intervju koji smo nazvali intimna ispovijest budući da ju je dao u intimnom i romantičnom okruženju zatvorske ćelije.
Dragan Kovačević:
“Sve je počelo mojim nezadovoljstvom u JANAF-u. Tamo sam bio na vodećoj poziciji i plaćen suhim zlatom, gomilale su mi se plaćetine do te mjere da više nisam znao što ću sa njima.
Mito je sijevalo u milionima pa sam ga trošio više manje na društvo, stanove, starlete i opijate.
A ono za što me najviše prozivaju, takozvani KLUB, to je potpuno krivo interpretirano.
Ja sam zapravo oduvijek želio biti ugostitelj. Ali me život odveo na direktorsku poziciju i milijune utajenih kuna.
Nisam ja to želio, to je normalno kada ste na takvim pozicijama.
Ako neću uzeti ja, doći će netko drugi pa raditi moj posao i uzimati ono što ja nisam htio.
Da se vratim na KLUB.
Kako sam od dječačkih dana tajno gajio želju da imam svoj mali kafić, sakriven od pogleda u koji će dolaziti samo poznate osobe, nešto kao “Kafić Uzdravlje” ali na hrvatski način.
Moj otac mi nije dao da otvorim kafić i bavim se ugostiteljstvom. Evo ovdje je video kako se dere na mene:
U KLUBU bi ja bi goste dočekao, pitao kako je bilo na poslu, tj. na saborskoj sjednici i kako su spavali, pa bi se onda okrenuo i sa polica prepunih najskupljih pića im nasuo čašicu da se odmore i opuste jer su zaslužili.
Ako su željeli sjeli bi kraj mene i položili mi glavu u krilo dok bi im ja nježno milovao kosu, recetirao Jesenjina i slušao jadikovke u stilu – Kako je Plenković dosadan i užasno blijed ili kako je Kolinda tupava i slatka.
Kako se Šeks opet napio i kako je Peđa Grbin opet pjevao ustaške pjesme.
Naravno, kako bi im podigle moral tu bi bile i cure iz Srbije koje bi kružile oko gostiju i dizale im jelte “MORAL”.
A one silne pare što su mi našli u onom vozilu to je samo manča (bakšiš) koji su mi gosti ostavljali jer su bili zadovoljni uslugom u našem malom Klubu.
Pa po tome bi trebalo uhititi pola hrvatske. Ako ja nemam pravo na bakšiš onda nemaju ni ugostitelji diljem države.
Eto, to je cijela priča Dragana Kovačevića, čovjeka koji je sanjao o malom kafiću u kojem bi svi bili jednaki i sretni.
Moja poruka hrvatskom narodu – Volim vas! Možete svašta pisati o meni ali ja vas i dalje volim! I hoću da mi vratite one pare što ste mi našli a koje sam očito pijan zametnuo okolo.”
Ako može i glazbena želja , prigodna jedna od mene za sve moje bivše i buduće goste iz KLUB-a“:
